Dan mrmota Srđana Šajinovića u Mongoliji (FOTO)

Do 26. godine nisam vidio svijeta osim zemalja bivše Jugoslavije. Potom sam posjetio Budimpeštu. Zatim Bukurešt i Istanbul. I vidio sam da svijeta ima i pored Bosne. Od tada putujem. Obišao sam više od 40, a manje od 50 zemalja.

Ovako priču za MojaBanjaluka.info počinje Banjalučanin Srđan Šajinović, zaljubljenik u putovanja i Bliski Istok. Šajinović od 26. godine putuje neprestano i uporno, a na njegovom ruksaku skupljena je prašina Irana, Mongolije, Kazahstana, Rusije, Izraela...

- Nedavno sam bio u centralnoj Aziji - u Kazahstanu, Mongoliji i Kini. Putujem stopom i manjim avionima. Ne volim da putujem sa agencijima, jer tu nešto posebno, osim turističkih atrakcija, i ne može da se vidi - ističe Šajinović.

Nikada, dodaje, nije bio u Africi, Južnoj Americi, Australiji. Nedavno je poslovno posjetio Sjedinjene Američke Države, tačnije San Francisko i Las Vegas, ali se uvijek vraća Istoku koji je njegova strast.

Gdje se najbezbjednije osjećao?

- Ne bih volio da odem u Saudisjku Arabiju, ali i to je možda više propaganda. Htio sam da idem u Afganistan, ali su mi rekli da nije bezbjedno. U Afganistanu budeš u bazi. Ne možeš da se krećeš kako hoćeš, jer ima mnogo otmica - priča Šajinović.

Bio je, ističe, i u Iranu i nigdje se bezbjednije nije osjećao. Kaže da su ljudi u Iranu gostoljiubivi, da će pomoći svakome i da kod njih gost ima status omanjeg božanstva.

- Volio bih da odem u Sjevernu Koreju. Znam nekoliko ljudi koji su otišli tamo. Može se doći, ali se ide preko agencija i moraš da imaš vodiče. Mimo hotelske sobe imaš vodiče na svakom koraku i oni vode računa o tome šta i koga fotografišeš. Čuo sam da je neki Amerikanac skinuo propagandni poster. Mučili su ga i potom isporučili SAD, ali je već bio na samrti - kaže Šajinović.

Čudne situacije

Na putovanjima mu se, kako kaže, svašta dešavalo, ali je sve prolazilo u najboljem redu. Najviše „čudnih situacija“ dešavalo se u Mongoliji, za koju Šajinović ističe da predstavlja „drugi kraj svijeta“.

- Pokušao sam da se dokopam Rusije kada sam shvatio da neću ići u Ulan Bator. Stopao sam. Dva sata nije prošlo nijedno vozilo. Oko mene leševi životinja. Jeziv prizor. Konačno dolazim u mongolski gradić koji se nalazi sto kilometara od granice sa Rusijom, ali mi svi uz put govore da ne idem tamo i da sam lud ako odem - priča Šajinović.

U tom kraju, dodaje on, snažna su šamanska vjerovanja. Srđan se „dokopao“ Ulgija i potom je počela potraga za autobusom koji će da ga prebaci u Rusiju, potom i u Kazahstan.

- Svi su ponavljali da je granica zatvorena i da postoji karantin. Pojavila se kuga i svi smo odjednom zatvoreni. Niko nije mogao da izađe iz tog karantina ni pod kakvim okolnostima. Odakle kuga? Stanovnici tog kraja jedu žive mrmote. Koji su, kako mi je rečeno, izuzetno ukusni, ali ponedak nose virus kuge. Srećom, pustili su nas to veče nakon pregleda. Ali kuga je bila strašna. Za jednu ženu koja je preminula pisalo je da je imala tri moždana udara nakon smrti - prisjeća se Šajinović.

Putovanje stopom

Šajinović putuje stopom. Kreće od „nule“ u Šeheru, pa do cilja. Stopom je obišao Gruziju, Iran i Azerbejdžan, stopom je stigao i na Svetu Goru.

- Upoznajem nevjerovatne ljude i doživljavam fantastične stvari. Na istoku ne srećem naše ljude. Teheran ima 800 parkova i u jednom parku sam sreo Muharema Bazdulja i Dejana Aleksića - kazao je Šajinović.

Goran Dakić