Vidovdan se slavi kao jedan od najvećih praznika, a za njega se vezuju i mnogi običaji i narodna vjerovanja. Pravoslavni vijernici ga slave sutra.

Srpska pravoslavna crkva je počela da obilježava Vidovdan krajem 19. vijeka, ali ovaj praznik vuče korijene iz starih narodnih običaja, kada je ovaj dan bio posvećen Svetovidu, vrhovnom slovenskom božanstvu.

Prema pravoslavnom kalendaru obilježava se sjećanje na Svete mučenike Vita, Modesta i Kriskentija, proroka Amosa, kao i Svetog mučenika kneza Lazara i Svete Srpske mučenike u znak sjećanja na Kosovski boj iz 1389. godine.

Veliki dio običaja je vezan za samo ime starog slovenskog božanstva i čulo vida.

Sutra kada ustanete prilikom umivanja izgovorite reči "Oj, Vidove, Vidovdan, što ja očima vidio, to ja rukama stvorio", kao što su radili naši stari da bi imali sreće u radu.

Takođe se vjeruje da je sve što vidite na taj dan veoma je važno i da ćete upravo u stvarima koje vam upadnu u oči imati uspjeha.

Zbog svevideće moći starog slovenskog božanstva Vidovdan važi i za dan proricanja i gatanja. Ovom danu se posebno raduju djevojke, jer se dosta običaja vezuje za brzu i srećnu udaju.

Prema starom narodnom vjerovanju, djevojke treba da sipaju vode u lonac, da uzmu malo soli, hljeba, djetelinu sa četiri lista i komad tkanine koja se prebaci preko lonca, pa pred spavanje izgovore riječi koje će dovesti voljenog do njih:

"Sveti Vide i vidova travo, otvorite mi oči da vidim svoga suđenoga. Ako je daleko, evo mu djetelina od četiri krila da meni doleti, ako je gladan, evo mu hljeba i soli da se najede, ako je žedan, evo mu vode neka se napije, a ako ne može preko vode preći, evo mu ćuprije da preko nje pređe."

Narod takođe vjeruje da se danas treba ubrati biljku koja je poznata kao vidac, vidić, vidovka ili vidovčica. Negdje se to radi ujutru, a negdje uveče, a tu biljku djevojke i momci stavljaju pod jastuk, jer se vjeruje da će sanjati onog kome su suđeni.

Navodno djevojke mogu i da prizovu svog budućeg muža ako na današnji dan uberu vidovčicu, jarkocrvenog malenog cvijeta i modru vidu, sličnog cvijeta, i stave ih pod jastuk pred spavanje. Tada kažu "Sveti Vide neviđeni, dođi dragi suđeni, dođi noćas u moj san, dođi na moj prvi sastanak" i u narednih nekoliko dana će upoznati budućeg muža.

U nekim krajevima se vjeruje da bi trebalo iznijeti stvari iz kuće da se provjetre i napune dobrom energijom, ako vremenski uslovi to dozvoljavaju. Navodno treba iznijeti i novac, provjetriti ga i izbrojiti, kako bi i ostatak godine bio unosan.

Stari sjavetuju da sutra obavezno pojedete i neku zrelu voćku.

Na Vidovdan se ne radi, a ne valja se ni igrati i pjevati, u znak poštovanja prema mrtvima. Često su stariji na taj dan oživljavali sjećanja na kneza Lazara i junake poginule na Kosovu.

Vjerovalo se i da rijeke u ponoć postanu crvene u znak sjećanja na mnoge srpske borce koji su pali u borbi za otadžbinu. Zbog toga ispoštujte bar jedan običaj  – zapalite svijeću za sve njih!