Grafiti kao kultura otpora mladih

Prisustvo grafita u javnom prostoru remeti dominantnu distribuciju značenja. Grafiti relativizuju simboličku, socijalnu i psihološku kontrolu nad ponašanjem u prostoru, suprotstavljajući bezličnoj i statičkoj moći autoriteta ličnu i fluidnu snagu svijeta života.

Кao akt pobune i subverzije protiv autoriteta koji otjelovljuje svoju moć u prostoru, grafiti u sociološkom smislu predstavljaju ontološki i revolucionarni potencijal svijeta života. Кao eksteritorijalni, transgresivni i heterotopni, grafiti ometaju i sprečavaju moć u stalnoj proizvodnji teritorije.

Grafiti imaju ontološku i političku funkciju.

Moć modernog društva nastoji da proizvede, sačuva i proširi svoju kontrolu nad prostorom, transformišući prostor u teritoriju različitim prostornim strategijama koje transformišu prostor u upravljivu i kalkulabilnu kategoriju. Moć reguliše prostor - reguliše sadržaj prostora, sterilizuje prostor i transformiše prostor u funkcijsku i proizvodnu kategoriju. Istovremeno, različite društvene snage pokušavaju da stvore, odbrane i prošire slobodni (nekolonizovani) prostor društvene svakodnevice.

Jedna od tih praksi kreiranja, odbrane i širenja slobodnog prostora društvene svakodnevice, jesu grafiti. Кao eksteritorijalni, transgresivni i heterotopni, grafiti ometaju i sprečavaju moć u stalnoj proizvodnji teritorije. Grafiti deteritorijalizuju prostor na taj način što delegitimišu moć autoriteta u prostoru – prostor koji se nalazi pod kontrolom autoriteta grafiti izvrgavaju procesima destabilizacije, restrukturiranja i transformacije. 

Grafiti pokazuju da moć gubi prostor.

Кonačno, grafiti postaju oblik otpora teroru. Razumijevanje grafita je razumijevanje izazova koji su upućeni hegemonskoj ortodoksiji homogenizujućih praksi planiranja, dizajna, trgovine i sveobuhvatne brige sa procjenom rizika i izbjegavanjem, nadzorom, redom i sigurnošću i potrebama kapitala za stvaranjem uslova za maksimiziranje profita. Dakle, politika urbanog razvoja nije samo praksa funkcionalizacije prostora nego mnogo više – ona je strategija razvoja Lebensrauma (prostora a ne teritorije, neophodnog za opstanak).

Moderni grafiti su najbitniji univerzalni urbani fenomen.

U sociološkom smislu, grafiti predstavljaju ontološki i revolucionarni potencijal svijeta života. Treba ih shvatiti kao akt pobune i subverzije protiv sistemske kolonizacije svijeta života - kao intervenciju u praksu svakodnevnog gradskog života koja pokušava da prostor ili još konkretnije urbani prostor učini nečim mnogo višim od objekta interesa kapitala, finansijske ili institucionalne moći. Autoritet nastoji direktno kontrolisati prostor definisanjem i ispoljavanjem njegove moći u monumentalnim građevinama (vizuelno-estetskom organizacijom prostora). U tom slučaju, grafiti relativizuju fizičku kontrolu prostora.

Кao vizuelni poremećaji u prostoru, grafiti imaju direktnu vezu s moralnim poremećajem. Pokazujući nesposobnost autoriteta da kontroliše fizički prostor, grafiti oduzimaju suverenitet i legitimitet autoritetu na najeksplicitniji način - na onim mjestima gdje autoritet slavi svoj suverenitet kroz monumentalne zgrade. Autoritet pokušava indirektno kontrolirati prostor propisivanjem prihvatljivih oblika ponašanja u javnom prostoru (standardizacijom psihosocijalne veze između značenja, ponašanja i prostora), prenosi Micro mreza.

U tom slučaju, prisustvo grafita u javnom prostoru remeti dominantnu distribuciju značenja. Grafiti relativizuju simboličku, društvenu i psihološku kontrolu ponašanja u prostoru, jer kao praksa ličnog i slobodnog simboličkog označavanja javnih površina, grafiti suprotstavljaju bezličnoj i statičkoj moći autoriteta ličnu i fluidnu moć podređenih, pokazujući da taj označeni prostor faktički ne pripada sterilnom i bezličnom autoritetu, koji na njega formalno polaže pravo, već njima - ljudima koji svakodnevno žive tamo. U oba slučaja grafiti predstavljaju trijumf pojedinca nad spomenicima autoriteta, trijumf imena nad bezimenim.

Кao simbolički i moralni izazov dominantnoj konstelaciji moći, grafiti mogu biti indikator urbanog identiteta jer oni  predstavljaju sukob oko korišćenja i razmjene vrijednosti društvenog i javnog prostora. Otuda, negativna percepcija i negativni stavovi prema grafitima ili odsustvo grafita u urbanom prostoru kao takvom, može biti indikator krize urbanog identiteta, jer odražava odsustvo pobune kao temeljnog humanističko-emancipacijskog potencijala svijeta života.

Negativna percepcija i negativni stavovi prema grafitima ili odsustvo grafita u urbanom prostoru predstavlja nemogućnost sagledavanja da dihotomija između privatnog i javnog prostora predstavlja svojstvenu karakteristiku grada i urbanog.

Negativni stav prema grafitima počiva u specifičnoj percepciji njihove funkcije.

Heterotopna priroda grafita očita je u činjenici da oni imaju istovremeno dvije suprotne funkcije. U isto vrijeme, oni predstavljaju privatizaciju javnog prostora i čine prostor društvenim i javnim.