„Last hope: Žrtva“ i „Last hope: Snaga Iboliuma“ prve su dvije mange koje su objavljene na srpskom jeziku, a njihov autor je Banjalučanin Srđan Vranješ koji je ovim stripovima radio četiri godine.

Prvi susret sa ovim stripov čitaoca uvjerava da u rukama drži zaista originalnu mangu koja se čita kao i japanska - sa desna na lijevo.

Zbog toga je Vranješ na prvoj, odnosno zadnjoj stranici stripa morao da „udari“ i svojevrsno upozorenje:

- Ovo nije naslovna strana! Mange se čitaju zdesna nalijevo - stoji na oba broja Srđanovog stripa. Srđan je završi grafiku na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci. Nakon što je dobio diplomu nije znao čime da se bavi. Za klasične izložbe, kaže, nije imao živaca.

- Odlučio sam da radim strip, jer me strip privlači od djetinjstva. Htio sam da radim nešto što će da ima i priču i dramaturgiju i crtež. Nisam dobar pisac, pa se nisam mogao upustiti u roman, para za film nema i izbor je pao na strip - istakao je Srđan za mojabanjaluka.info.

Manga je, dodaje on, njegova ljubav iz djetinjstva. Srđan kaže da voli istočnjački strip. Crtež je na mangi mnogo stilizovan i predstavlja istinsku protivtežu zapadnom stripu.

- Volio sam da radim realizam na Akademiji i želio sam da razbijem tu monotoniiju, jer zapadni crtež u stripu je izuzetno realan. Okrenuo sam se Istoku. Crtež je jednostavniji, ali je agresivniji. Kadrovi su napetiji, a crteži izlaze iz okvira kocke - objašnjava Srđan.

Srđanov crtež je, kako kaže, originalan. Godinama je smišljao priču i karaktere. Danas mu za objavljivanje jednog sttripa treba godinu dana.

- Meni je najteža sinhronizacija priče i crteža. To podrazumijeva da znam dramaturgiju. Priča i crtež moraju da prate jedno drugo. Potrebno je „upasovati“ veliki broj karaktera. Ne smije da bude praznog hoda - kaže Srđan.

Njegov „Last hope“ je identičan japanskom stripu. Zvukovi unutar stripa su rađeni na japanskom jeziku. Srđan kaže da je prije nekoliko dana počeo da crta prve skice i za treći nastavak. - Prvi dio rada na stripu podrazumijeva izradu skice, pa izvlačenje osnova tušom i rapidografom. Potom dolazi na red digitalna obrada. Japanski strip ne postoji u boji. Postoje samo crna i bijela boja i ponekad sive komponente. Ubacivanje teksta i zvukova se takođe radi digitalno. 

G. Dakić